Psihičko nasilje

„Ako nije fizičko, ne znači da nije nasilje!“ Ponekad, nasilno ponašanje ostavlja mnogo gore posledice ne na telu, već na duši žrtve.

Ono što je problem kod mnogih tradicionalnih i patrijarhalnih sredina, kao što je uostalom i naša, jeste da se o nasilju uopšte ne govori, niti se nasilno ponašanje tako karakteriše: kao nešto loše. Batine koje žene dobijaju od muževa su zato što „ne slušaju“, deca takođe „nisu dobra“, a šta tek reći o seksualnom ili psihičkom nasilju? Da, to takođe postoji, ali se očigledno ovi vidovi zlostavljanja smatraju manje ozbiljnim, pa se zanemaruju.

Svaki oblik nasilja je nepodnošljiv i podjednako loš i ne može se izdvojiti neki kao „najgori“!

Psihičko nasilje nema „vidljivih“ tragova, pa ga je zato teško uočiti. A ipak, najrasprostranjenije je.

psihičko nasilje

Psihičko nasilje

Psihičko zlostavljanje podrazumeva svaki oblik vređanja, ismevanja, kritikovanja, optuživanja, pretnje ili omalovažavanja. Grube reči ne moraju da se odnose lično na vas, već i na vaše roditelje, prijatelje, rođake i druge vama drage ljude.

Svađe, ljubomorne scene, zahtevanje da se pravdate, rasprave oko toga gde i sa kim idete, mogu se takođe smatrati oblikom psihičkog nasilja, jer svaki vid ovog zlostavljanja ima za cilj da nasilnik uspostavi totalnu kontrolu nad žrtvom, ograniči joj kretanje, uskrati pomoć i podršku, tako što će je distancirati od roditelja, prijatelja i drugih ljudi kojima je važna i koji je vole.

Jedan oblik nasilja nikada ne ide sam, već se često više njih smenjuje. Na primer, obično popodne kod kuće se zbog neke sitnice lako može pretvoriti u napad u kome će nasilnik prvo psihički napasti žrtvu, svađati se, vređati, ponižavati, a kada mu to ne bude bilo dovoljno, preći će i na fizički napad. Ni tu ne mora da bude kraj, već se zlostavljanje može nastaviti i na seksualnom ili drugim nivoima

Niko nije zaštićen od psihičkog nasilja.

Žrtve nisu samo odrasli.

psihičko nasilje

U rešavanju ovog problema trebalo bi krenuti od sebe. Ako si i sam žrtva nasilja ili poznaješ nekoga ko trpi batine, uvrede ili druge vrste uznemiravanja i napadanja, trebalo bi to prijaviti jer se samo tako i možemo izboriti sa nasilnicima.

„Ono što počne vriskom, ne sme se završiti ćutanjem!“

Osim društvenih institucija, postoji i veliki broj udruženja i nevladinih organizacija koje žrtvama nasilja pružaju pomoć i podršku.

Na sajtu www.nasiljenemaopravdanja.org možeš pronaći SOS brojeve telefona, a imaš mogućnost i da sa drugima podeliš svoju priču kako bi sebi, ali i njima pomogao i pokazao da nisu sami.

Samo zajedno se možemo izboriti za sigurnost i bezbednost svih nas.

Izvor: https://www.portalmladi.com/reci-ne-nasilju-2-psihicko-nasilje/

RECI NE NASILJU (1) : Fizičko nasilje

RECI NE NASILJU (1) : Fizičko nasilje

Da bismo mogli da se borimo protiv nasilja, moramo znati šta je ono zapravo. Sledi serija edukativnih tekstova o ovom, možda najvećem, društvenom problemu današnjice.

Prva asocijacija na termin „nasilje“ verovatno su svima batine. Ipak, nasilje ne znači samo fizički napasti nekoga, već postoje i drugi načini na koje nekoga možemo povrediti.

Nasilje ili zlostavljanje obuhvata svaku radnju učinjenu namerno, protiv volje osobe, a koja je ugrožava psihički, fizički, seksualno, ekonomski i sl.

Kada je reč o fizičkom nasilju, ono podrazumeva korišćenje predmeta ili oružja radi pretnje, kazne, dominiranja, kontrolisanja ili povređivanja druge osobe. Može da izazove laku telesnu povredu, ili da povrede uopšte nema bez obzira na napad, ali nije retko da žrtva zadobije teške povrede zbog kojih završava u bolnici. Može se vršiti na različite načine, a najčešće se podrazumeva prbijanje, lomljenje delova tela, šutiranje, davljenje ili nanošenje opekotina.

Fizičko nasilje je najočoglednije, jer se posledice u vidu modrica, ogrebotina, preloma itd. ne mogu lako sakriti. Ipak, bez obzira na transparentnost, žrtve obično sakrivaju da ih je neko napao i govore kako su one krive, saplele su se, pale ili udarile u nešto.

Zašto žrtve ćute? Obično je to zbog straha, određene vrste zavisnosti od nasilnika, ljubavi prema njemu isl. (Videti više OVDE)

Žrtve fizičkog nasilja mogu da budu svi – žene u svojim porodicama obično trpe nasilje od strane muža ili drugog muškog člana, mada, i žene mogu da budu napadači, a muškarci žrtve, što je ipak ređi slučaj. U porodici takođe ispaštaju i deca, mada je teže odrediti koje batine spadaju u one „vaspitne“, a koje znače zlostavljanje. Vršnjaci u školi često pribegavaju nasilnom ponašanju kako bi se dokazali i iživljavali nad slabijima.

Ako ne prijvljujemo nasilje i ne govorimo javno o njemu, ovaj problem neće nestati, čak, osećajući da ih niko iz straha ne sme kazniti ili prijaviti, nasilnici mogu postati još okrutniji, a vaša i naša bezbednost još neizvesnija.

Ono što je važno istaći, u rešavanju ovog problema trebalo bi krenuti od sebe. Ako si i sam žrtva nasilja ili poznaješ nekoga ko trpi batine, uvrede ili druge vrste uznemiravanja i napadanja, trebalo bi to prijaviti jer se samo tako i možemo izboriti sa nasilnicima.

Nastavite čitanje „RECI NE NASILJU (1) : Fizičko nasilje“